Proverbs 29

1Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka. 2Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.

3Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 4Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.

5Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. 6U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.

7Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. 8Potsmjevači raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.

9Mudar čovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. 10Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.

11Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. 12Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne.

13Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči. 14Koji car pravo sudi siromasima, njegov će prijesto stajati dovijeka.

15Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. 16Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici će vidjeti propast njihovu.

17Karaj sina svojega, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj. 18Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!

19Riječima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. 20Jesi li vidio čovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.

21Ako ko mazi slugu od malena, on će najposlije biti sin. 22Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i ko je naprasit, mnogo griješi.

23Oholost ponižuje čovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. 24Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, čuje prokletstvo i ne prokazuje.

25Strašiv čovjek meće sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu. 26Mnogi traže lice vladaočevo, ali je od Gospoda sud svakome.

Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.

27